- Ubijanja drugih može biti žalosna nužnost u određenim okolnostima, ali to nije primarni cilj oružanih snaga.

- Ljudi koji su članovi profesije imaju određena prava koja drugi nemaju zbog njihovog specijalističke obuke i stručnosti.

- Vojno osoblje, kao profesionalci, imaju pravo da zakonito ubiju druge u određenim situacijama.

- Ovakve situacije su u službi javnosti u cilju zaštite kako domaćeg društva, tako i u inostranstvu.

'Pripadnicima profesije su često dodijeljena posebna prava ili privilegije kao rezultat njihovog profesionalnog statusa ... Međutim, pored ovih specijalnih prava dolaze i moralne obaveze izvan onih kojih se drže obični članovi javnosti ... Javni servis koji pripadnici vojske obavljaju je očigledan, u smislu da štite čitavo društvo od spoljnih pretnji ... Kada se razmatra uloga koju vojno osoblje obavlja, sposobnost i spremnost da naude drugima u ostvarivanju važnih ciljeva može se smatrati da vrlinom ... to obično znači da ono što je vojno osoblje etički dužno da uradi će biti drugačije od onoga što se zahteva od drugih u sličnim situacijama."

Stiven Kolman, Vojna etika: uvod u studije slučaja (Oxford University Press, Oxford, 2013), str.35-39.